ovisnost1

OVISNOST se definira kao psihičko, a ponekad i fizičko stanje koje se karakteriše promjenom ponašanja, što uključuje neodoljivu potrebu za stalnim ili povremenim uzimanjem droge, kako bi se postigao njen psihički učinak ili da bi se izbjegla kriza zbog njenog neuzimanja.

Prema globalnim procjenama, 200 miliona ljudi širom svijeta koristi droge. Otprilike 162 miliona koristi marihuanu i hašiš, a 35 miliona stimulanse, kao što su amfetamin, metamfetamin i ekstazi. Također se procjenjuje da oko 16 miliona ljudi u svijetu koristi opijate, kao što su opijum, morfijum i heroin.  Kokain koristi oko 13 miliona ljudi, a njegova upotreba je u porastu u zemljama zapadne Europe.

U Svjetskom izvještaju o drogama za 2010. godinu, koji je proveo UN-ov Ured za drogu i kriminal (UNODC),  navodi se da je kanabis supstanca koja se najviše proizvodi i konzumira. Na drugom mjestu su sintetičke droge, poput amfetamina, a na trećem su kokain i opijati.

ovisnost1

DROGA je prirodna ili sintetička hemijska supstanca koja utiče na promjene u fiziološkim i psihičkim funkcijama te bitno mijenja ponašanje i svijest.

Dugotrajno korištenje droga uzrokuje različite štetne posljedice na socijalno i zdravstveno stanje ovisnika. Prilikom dužeg intenzivnijeg korištenja,   većina droga izaziva psihičku i/ili fizičku ovisnost, a to se dešava zbog podizanja praga tolerancije u odnosu na korištenu supstancu.

TOLERANCIJA je biološka  adaptacija organizma na drogu, zbog čega se javlja potreba povećanja količine uzimane supstance, u cilju postizanja efekta prvobitnog uzimanja te supstance.

PSIHIČKA OVISNOST je zadovoljstvo koje se javlja prilikom uzimanja određene supstance ali i da se izbjegnu simptomi apstinencijalne krize.

FIZIČKA OVISNOST je prilagođenost organizma na neku psihoaktivnu supstancu koja se uzima u kontinuitetu i gdje se pojavljuje apstinencijalna kriza ukoliko se ista ne uzima.

APSTINENCIJALNA KRIZA je skupina simptoma koji se javljaju nakon potpune ili parcijalne apstinencije. U većini slučajeva javlja se: uznemirenost, razdražljivost, promjena raspoloženja, povraćanje i gađenje, dijareja, tahikardija, znojenje, depresija, povišen krvni pritisak, nesanica, jaki bolovi u tijelu i sl.

TIPOVI KORISNIKA DROGE

Korisnici droga mogu biti osobe različitog spola, uzrasta, imovinskog stanja, nacionalnosti i obrazovanja. Postoji više klasifikacija korisnika droga, a mi izdvajamo klasifikaciju baziranu na dinamici, prema kojoj postoji nekoliko tipova korisnika droga: eksperimentalni, rekreacioni, funkcionalni, nefunkcionalni, društveno-tradicionalni i terapijski. Granice između njih su vrlo fleksibilne i moguć je prelazak iz jedne grupe u drugu (obično od nižeg ka višem stepenu ovisnosti).

EKSPERIMENTATORI – iz radoznalosti probaju jednu ili više droga i obično se tu završava njihovo eksperimentiranje.

REKREATIVCI (Vikend korisnici) – su osobe koje povremeno uzimaju neku drogu ili je uzimaju redovno ali sa dužim pauzama.

FUNKCIONALNI KORISNICI – su osobe koje redovno uzimaju neku drogu, imaju izražene simptome ovisnosti ali uspjevaju da „društveno prihvatljivo“ funkcioniraju.

NEFUNKCIONALNI KORISNICI – su osobe koje više nisu u stanju da „društeno prihvatljivo“ funkcioniraju. Kod njih su izraženi simptomi apstinencijalne krize a droga je za njih postala centar svijeta. Obično su to osobe koje su iz funkcionalnih korisnika prešle u nefunkcionalne.

DRUŠTVENO-TRADICIONALNI KORISNICI – su osobe koje u skladu sa tradicionalnim načinom života u određenim djelovima svijeta koriste neke droge. (npr. stanovnici Perua koji žvaču lišće koke).

TERAPIJSKI KORISNICI DROGA – su osobe koje duže vrijeme koriste lijekove u medicinske svrhe. Ukoliko se terapija ne provodi u skladu sa ljekarskim propisima korisnici postaju ovisni o medikamentima.

UZROCI NASTANKA OVISNOSTI

Mnogi su uzroci koji dovode do nastanka ovisnosti. Prije svega, tu spadaju socijalni faktori, ličnost ovisnika i vrste droge.

SOCIJALNI FAKTORI

soc_faktoriMladi se danas suočavaju sa brojnim društvenim i tehnološkim promjenama koje stvara potrošačko društvo. Nažalost, tradicionalne vrijednosti i uloga porodice su vrlo slabi. U odgoju preovladava liberalan odgoj koji je podjednako štetan kao i pretjerano strog odgoj. Također, razorene porodice, disfunkcionalne porodice ili razvedeni roditelji spadaju u značajan faktor rizika za razvoj ovisnosti.

U potrazi za identitetom i nezavisnošću, mladi ljudi eksperimentiraju sa drogama, a veći dio njih prestaje sa njihovom upotrebom u periodu sazrijevanja. Osobe koje imaju smanjene sposobnosti za rješavanje problema i smanjenje stresa su u opasnosti od kontinuirane upotrebe droga.

Danas je izloženost uticajima mas medija i urbane i generacijske kulture sve veća. Mas mediji šalju poruke koje promovišu upotrebu nekih droga i predstavljaju ih kao prihvatljiv način života.

Također, politički i ekonomski razvoj zemlje, karakteristike običaja življenja, geografski položaj zemlje i sl., mogu u određenom trenutku postati faktori rizika u nastanku ovisnosti.

LIČNOST OVISNIKA

Eksperimentiranje sa drogom se najčešće dešava u adolescentnom periodu. U većini kultura ovaj period počinje oko 11-12 godine a završava oko 24-26 godine života. Adolescentni period je obilježen turbulentnim promjenama u fizičkom i psihičkom smislu. Biološko sazrijevanje, mjenjanje tjelesne slike, izgradnja spolnog identiteta i pihvatanje istog, doživljavanje samog sebe i ispunjavanja očekivanja okoline su samo neke od velikih promjena koje karakterišu ovaj period. Često nastaju krize u razvoju, nazvane još i krizama identiteta, koje kod mladih ljudi izazivaju emotivnu bol. To može dovesti do posezanja za drogom kako bi se postigao osjećaj sigurnosti, samopoštovanja, moći i bijega iz realnosti, koja je za njih u tom trenutku veoma bolna.

licnost1Emocije koje se normalno javljaju u periodu adolescencije, a mogu dovesti do upotrebe droge su strah i žalost. Najdominantnija osjećanja karakteristična za adolescentni period su osjećaj dosade, alienacije (otuđenje) i tuga.

Dosada se javlja zato što adolescent nije u mogućnosti da produži dječije igre ali nije u stanju ni da prihvati odgovornost za „igre“ odraslih. Dosada je prazni prostor u kojem je sve nezanimljivo, nepoznato, pa je potrebna spretnost i vještina u komunikaciji da bi se savladao taj momenat. Jedan dio mladih koji nisu u stanju da izdrže to emotivno stanje, pronalaze brži način u savladavanju tog problema koristeći droge.

Alienacija (otuđenost) je osjećanje slično dosadi. Od mladih se očekuje da snose odgovornost za svoje izbore zanimanja, društva i partnera, pa se javlja praznina zbog isključivanja iz svijeta odraslih. Adolescent se zato priklanja nekoj sub-kulturi ili kontra-kulturi, u kojoj prihvataju grupni identitet na račun vlastitog. Potreba mladih da ostanu u grupi može biti veoma jaka zbog čega i uzimanje droge predstavlja ostanak u grupi.

Tuga je prouzrokovana osjećajem praznine i bezperspektivnosti. Javlja se i kao posljedica osjećaja napuštenosti i nedostatka roditeljske zaštite i podrške. Najjači osjećaji su usamljenost, odbačenost i nesigurnost koju mladi ljudi pokušavaju prevazići upotrebom droge.

KLASIFIKACIJA DROGA I PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

Psihoaktivne suostance se u organizam unose na više načina: oralno (alkohol i tablete), intravenski (heroin), ušmrkivanjem (kokain, heroin), pušenjem i inhaliranjem (marihuana, kokain, ljepilo).

Klasifikacija droga nije jednostavna zbog postojanja velikog broja supstanci koje izazivaju ovisnost. Najčešća je podjela na lake i teške droge. Ovakva podjela je subjektivna i koristi se u nezvaničnom govoru.

Druga vrsta podjele je farmakološka podjela:

  • – depresori CNS-a: alkohol, barbiturati, opijati (morfij, heroin, kodein);
  • – stimulansi: kokain, ecstasy, amfetamini, fenciklidin;
  • – halucinogeni: LSD, meskalin, psilocobin, marihuana, ljepila i isparljive otopine.

ALKOHOL

Alkohol je u upotrebi već hiljadama godina, a u početku je tretiran kao ljekovito sredstvo i hrana. Spada u psihoaktivne supstance čija je proizvodnja, plasman i upotreba djelimično ili potpuno dozvoljena u društvu.

alkoholAlkohol ima direktno toksičko i sedativno dejstvo na organizam čak i u okviru dozvoljene društvene potrošnje.

Alkoholizam je ovisnost koja nastaje kao posljedica kombinacije širokog spektra fizioloških, psiholoških, socijalnih i genetskih faktora. Zahvaća sve slojeve društva, ljude iz svih društvenih klasa i materijalnih statusa, rasa, spolova i uzrasta. Od alkoholizma pati 15% odraslih muškaraca a još toliko ih pojačano pije i na putu su da postanu alkoholičari. Na jednu osobu koja pije postoje još jedna do četiri osobe koje zbog toga pate (članovi porodice i društva).

Upotreba alkohola dovodi do delirija, apstinencijske krize, poremećaja ličnosti (temperamenta, karaktera, raspoloženja, mišljenja). Oštećuje mnoge organe a najčešće jetru, želudac, gušteraču, srčani mišić, vidne i periferne živce i imunološki sistem. Alkohol utiče na poremećaj menstrualnog ciklusa, gubitak seksualne želje, sterilitet, impotenciju i na sveukupnu kvalitetu života. Žene koje piju u trudnoći rizikuju zdravlje nerođenog djeteta jer alkohol prolazi kroz posteljicu te je u krvi djeteta isti postotak alkohola kao i u krvi majke.

Jedina prava prevencija alkoholizma je ne konzumiranje alkohola. Liječenje alkoholizma je dugotrajno i složeno, ali je moguće. Vrši se kroz ambulante i bolnice, udruženja i klubove liječenih alkoholičara.


OPIJUM

Opijum je jedna od najstarijih supstanci koja se koristila kao lijek. Spominje se 3000 g. p. n. e kao „biljka sreće“ na glinenim tablicama Sumeraca. Opijum je bio najvažnije  trgovačko sredstvo holanđana u 17. stoljeću na području današnje Indonezije. Prema legendi nastao je iz maka na mjestu gdje je pala Budhina trepavica. Stoljećima se koristio kao sredstvo protiv boli, kašlja i dijareje, a danas služi kao sirovina za proizvodnju morfija i drugih alkaloida, samo u medicinske svrhe.

opijum1Sirovi opijum se dobija zasijecanjem čahure maka iz koje izlazi mliječni sok. Oblikuje se u obliku hljepčića koji se nakon procesa rafiniranja mogu čuvati godinama.

Opijum se puši, žvače ili se unosi intravenski. Ukoliko se unosi intravenski djeluje poput heroina. Prvo se javlja osjećaj euforije, nakon toga pospanost, smirenost, onda dolazi faza sna iz koje, kada se probudi korisnik osjeća umor, depresivnost, anksioznost i strah.

Opijum vrlo brzo izaziva ovisnost, a ostavlja posljedice na centralni nervni sistem, kao i na ostale organe. Nakon duže zloupotrebe opijuma primjećuje se česta depresija, vanjska zapuštenost i psihička ovisnost.


MORFIJ

morfij Morfij ili morfin je glavni alkaloid opijuma. U medicini se upotrebljava kao najefikasnije sredstvo za ublažavanje jakih bolova. Najčešće se proizvodi u ampulama, a koristi se intravenskim putem.

Morfij je kristalni prah, bez mirisa, gorkog okusa i vrlo brzo izaziva ovisnost. Njegovo djelovanje izaziva euforiju, duševni mir i zadovoljstvo. Kod ovisnika se vrlo brzo nakon uzimanja javlja apstinencijska kriza.

Simptomi apstinencijske krize su zijevanje, kihanje, suzenje očiju, mišićna slabost, a nakon toga nastupa nemir, razdražljivost, povraćanje, znojenje, groznica, gađenje, vrtoglavica, strah i sl. Moguće su i halucinacije ali i naglo zatajivanje srca i smrtni ishod. Simptomi se javljaju 10 do 72 sata nakon uzimanja posljednje doze.

Morfij je nakon heroina jedna od najopasnijih vrsta droge.


HEROIN

Heroin je opijat koji se dobija iz morfija nizom hemijskih reakcija. U početku se koristio kao anelgetik i lijek protiv kašlja, ali je ubrzo ustanovljeno da stvara jaku ovisnost pa je povučen iz upotrebe. Zbog posljedica koje izaziva, heroin spada u najopasniju drogu. Izaziva ovisnost u 97% slučajeva čak i nakon dvadesetak dana.

Ulični naziv za heroin je horse, dop, brown, žuto, roba. Čisti heroin je bijele boje, ali se na tržištu pojavljuje u smeđkastoj boji jer mu se dodaju razne supstance. Kako bi se dobila veća količina i veća zarada u njega se dodaju vanilin šećer, prašak za pecivo, puding, gips pa i strihnin. Svijetlija boja ukazuje na čistiji heroin.

heroin1 Heroin se unosi šmrkanjem, pušenjem i intravenski. Najjači efekat se postiže injektiranjem, a prije toga se pripremi tako što mu se doda limunska kiselina i voda, nakon čega  se prokuhavaju.

heroin3 Djelovanje heroina u početku je kratkotrajno (flash efekat) i prouzrokuje toplinu, zadovoljstvo i sigurnost. Javlja se osjećaj potpunog mentalnog i fizičkog mira. Kod upotrebe veće doze ovisnik se osjeća pospano i zapada u san (stoniranje). Ovisnici imaju smanjen libido, kod muškaraca se javlja impotencija, a kod žena uzrokuje izostanak menstrualnog ciklusa i može prouzrokovati teška oštećenja fetusa.

Apstinencijalna kriza se javlja 2-3 sedmice od prve upotrebe. Simptomi su pojačana sekrecija iz nosa, preznojavanje, jeza, grčevi, dijareja a nestaju odmah nakon uzimanja heroina. Svaka sljedeća apstinencijalna kriza je sve teža, a potreba za drogom, uklanjanjem boli i postizanjem prvobitnog efekta je sve veća. Na kraju heroin postaje jedina bitna stvar u životu ovisnika.

Najčešći znakovi konzumiranja su nezainteresovanost, pospanost, tragovi uboda igle, gubitak apetita, mršanje i opšta zapuštenost. Oči izgledaju tamnije zbog raširenja zjenica što je znak početka apstinencijalne krize. Heroinski ovisnici imaju problema sa zubima koji postaju krti i lome se. Također, imaju veliku potrebu za šećerom i slatkim proizvodima.

Predoziranje (overdose) heroinom je najčešće u slučaju injektiranja jer na taj način heroin putem krvi najbrže dolazi do mozga. Prljave materije tako mogu uzrokovati sepsu i ostale infekcije na koži.

Također, predoziranje se dešava ako:

  • – ovisnik uzme preveliku dozu heroina odjednom;
  • – upotrijebi jači heroin nego inače;
  • – ako poslije apstinencije uzme svoju standardnu dozu heroina;
  • – ako se heroin kombinuje sa drugim drogama;
  • – čistoća heroina često varira pa je teško odrediti njegovu jačinu.

U slučaju predoziranja koriste se lijekovi naloxone i naltrexone, koji blokiraju efekte morfina, heroina i ostalih opijata.

Injektiranje je najopasniji način uzimanja heroina, posebno zbog korištenja nesterilnih igala i šprica što dovodi do rizika od HIV-a i Hepatitisa B i C, apscesa i drugih infekcija. Čak 60% ovisnika je zaraženo virusom Hepatitisa B i C.

13067_185043139239_183241409239_2877326_2985219_n


KOKAIN

Kokain je najjači stimulans prirodnog porijekla. Dobija se preradom lišća koke (Erithroxylum coca) koja raste u Boliviji i Peruu. Koka je poznata ljudima još od prije 3. st. p. n. e, a utvrđeno je da je mnogo upotrebljavana u doba Inka u vremenu od 11. do 16. st. Indijanci su je stoljećima koristili žvačući listove sa pepelom, što je djelovalo poput kofeina. Kokain je izolovan sredinom 19. st. iz lišća koke i od njega su pravljeni tonici koji su se koristili za liječenje raznih bolesti.

kokain1 Ulično ime za kokain je koka, snješko, koks, charlie. To je bijeli prah, kristalnog izgleda a na jeziku ostavlja blagi osjećaj bridnje. Pakuje se u papiriće sa kojih se ušmrkava, a uzima se još i oralno (žvakanjem), injektiranjem i pušenjem.

kokain2 Ovisnici ponekad injektiraju mješavinu heroina i kokaina koja se zove „speedball“, a ovakva mješavina može lako dovesti do smrti. Ukoliko se ušmrkava izaziva snažnu euforiju, nestaje umor, osjeća se hrabrost, snaga, samopouzdanje, i njegovo djelovanje je veoma kratko, oko sat vremena. Kokain koji se puši se naziva „crack“ (krek). On stvara jako i trenutačno uzbuđenje koje traje oko 20 minuta. Povećanjem doze kokaina moguće su halucinacije, anksioznost, razdražljivost pa i prave psihotične reakcije.

Kokain vrlo brzo izaziva psihičku ovisnost. S obzirom na to da su efekti kokaina kratkotrajni dolazi do sve češćeg ponavljanja doza pa se brzo razvija tolerancija.

kok1Odvikavanje od kokaina prati depresija, apatija, paranoja, nesanica i sl. Ovisnici o kokainu često imaju problem sa sluzokožom nosa, nos je crven, stalno šmrcaju, krvari im iz nosa. Čest je slučaj da hrskavica nosa bude oštećena do te mjere da izgubi svoju funkciju. Intravenozni korisnici mogu imati alergijske reakcije na drogu ili na dodatke koji se nalaze u uličnom kokainu, što u težim slučajevima može dovesti do smrti. Također je važno spomenuti da miješanje kokaina i alkohola izaziva stvaranje nove supstance u ljudskom organizmu koji se zove kokainetilen (cocaethylene). Ona povećava efekte kokaina ali također dolazi do povećanog rizika od iznenadne smrti.

Donedavno je kokain bio droga bogatih ljudi ali se sve češće upotrebljava u svim društvenim slojevima.


krek1

KREK (CRACK)

se pojavio 80-tih godina dvadesetog stoljeća, i to prvo u SAD-u a onda u Europi. Krek je ulično ime za „čistu bazu“ koja proizilazi iz „kokain-hidrohlorida“.

krek2 Krek se dobija mješanjem kokaina sa sodom bikarbonom, kako bi se dobili grumenovi koji podnose visoke temperature. Ime je dobio zbog zvuka pucketanja koji se javlja kada se ta mješavina puši. Zbog nepoznatog porijekla ostalih supstanci u kreku,  smatra se jednom od najopasnijih droga.

Može se pušiti, ušmrkivati, gutati ili injektirati. Njegovo djelovanje je veoma brzo, ali veoma brzo dolazi i do psihofizičke destrukcije ovisnika. Krek je relativno jeftin i lako dostupan što ga čini pogodnim za distribuciju. Najčešće posljedice uzimanja kreka su zapaljenje pluća, gubitak apetita, visok krvni pritisak, svrab po koži, avitaminoza sa tjelesnim propadanjem, infekcije i duge komplikacije zbog intravenske upotrebe.


CRYSTAL METH

Crystal meth je metamfetamin koji je u hemiji poznat već više od stotinu godina. Kao droga se koristi još od Drugog svjetskog rata da bi se održala budnost njemačkih vojnika. Posljednjih petnaestak godina intenzivno se koristi u noćnim klubovima između New Yorka i San Franciska, a u Europi  je najrasprostranjeniji u Njemačkoj i Poljskoj.

Stručnjaci njegovo djelovanje opisuju kao deset puta jače i pogubnije od kokaina. Smatra se jednim od najružnijih i najbržih puteva do smrti.

crystal_meth2 Poznat je još pod imenima Ice, Christina, Tina, Crank. Konzumira se pušenjem, ušmrkivanjem,  intravenozno i vrlo brzo izaziva ovisnost. Obično je u obliku kristalnog praha, bijele boje, bez mirisa, gorkog okusa i lako se otapa u vodi ili alkoholu. To je sintetski napravljenja droga i vrlo je lako napraviti u kućnim uslovima uz pomoć efedrina, koji je aktivni sastojak u lijekovima protiv prehlade i alergija, i drugih hemikalija (aceton, sredstva za čišćenje, litij, jod, razređivač, kerozin i dr.)

Crystal meth izaziva rast samopouzdanja, snažni libido, stanje budnosti i halucinacije. Korisnik može ostati budan više od 24 sata, pa čak i po nekoliko dana.

Prve posljedice koje se  javljaju su nagli gubitak težine i nesanica, nakon toga se javlja teška depresija, otuđenje i nemogućnost komunikacije. Popratna stanja su agresija, nasilje, lupanje srca, amnezija, brzo tjelesno propadanje.

crystal_meth1 Razvija se psihoza uključujući  paranoju i halucinacije. Korisnici često osjećaju kao da im insekti gmižu po koži što izaziva češanje sve dok se ne otvore rane koje se lako inficiraju. Drugi problem su i „Meth usta“, zubi brzo trule i ispadaju za vrijeme korištenja Crystal meth-a. Jako brzo uništava mozak i proizvodi nepopravljive štete. S obzirom na to da jako povećava libido česta je želja za promiskuitetnim ponašanjem i anonimnim seksualnim odnosima, koju prati velik rizik od zaraze HIV-om.

Činjenica da ga je vrlo jednostavno napraviti u kućnim uslovima čini ga još opasnijim. Rizik od predoziranja je ogroman čak i ako se uzme u malim količinama, jer se nikada ne zna koliko je jak. Predoziranje se često manifestuje grčevima, respiratornim kolapsom, velikim povećanjem tjelesne temperature, gubljenjem svijesti ali i komom i na kraju smrti.


EKSTAZI

Ekstazi je sintetička droga koja spada u grupu psihostimulatora. Obuhvata više hemijskih supstanci kao što su MDMA, MDEA, MDA i MDB.

Prvi put je proizveden još za vrijeme Prvog svjetskog rata od strane njemačke farmeceutske industrije kao lijek za moguće suzbijanje apetita. Na njega se zaboravlja sve do Drugog svjetskog rata kada ga vojska pokušava upotrijebiti za mogući hladni rat ali su ga proglasili beskorisnim. Tek 60-tih godina, hemičar Aleksandar Šulgin ga proizvodi u svrhu proširenja ljudske percepcije. 1970. godine američki psihoterapeuti ga počinju koristiti kao psihoterapeutsko oružje, sve dok 1985. nije utvrđeno da nema nikakve terapijske vrijednosti pa ga zabranjuju zakonom. Međutim, ekstazi opstaje na ilegalnom tržištu, a vrhunac doživljava 90tih godina nastankom tehno muzike i rejv partija kao „plesna droga“.

ekstazi1Ulični naziv za ekstazi je boba, pill, ekser, eks, golubica, bonbon i sl. Prodaje se u obliku pilula, tableta ili kapsula. Tablete mogu biti raznih boja sa utisnutim simbolima životinja, likova iz crtanih filmova i td.

Djelovanje ekstazija nastaje 20 do 40 minuta nakon uzimanja a traje od 3 do 4 sata kod osoba koje su razvile toleranciju, 10 do 12 sati kod početnika. U toku djelovanja javlja se sušenje usta, znojenje, zatezanje vilice, ubrzan rad srca, raste krvni pritisak i tjelesna temperatura. Gubi se osjećaj gladi, raste živahnost, zvukovi, emocije i boje postaju intenzivnije. Zjenice oka mogu biti proširene, pa se stoga čine tamnijim. Prestankom djelovanja javlja se umor i višesatna depresija.

Štetne posljedice uzimanja ekstazija su povišen krvni pritisak, opasnost od infarkta, gubitak apetita i tjelesne težine, nesanica, strah,  psihoze. Predoziranje karakteriše brz puls, visok krvni pritisak, slabost, mučnina, vrtoglavica, grčenje mišića ali i napadi panike. Ukoliko se to desi osoba treba sjesti van zagušljivog i zadimljenog prostora i piti puno bezalkoholne tečnosti. Ako su ovi simptomi preintenzivni ili ako dođe do gubitka svijesti potrebno je potražiti medicinsku pomoć. Smrtni ishodi se javljaju u slučaju prevelike količine ekstazija, korištenjem alkohola uz drogu, povećane tjelesne temperature, dehidracije i otkazivanjem rada srca. Toplotni udar često dovodi do smrtnog ishoda, zato se korisnicima preporučuje da piju puno tečnosti.

Psihotično i agresivno ponašanje izazvano ekstazijem zahtijeva primjenu snažnih lijekova. U trudnoći izaziva usporen razvoj fetusa i abnormalnosti, a prodire i u majčino mlijeko.


speed2 SPEED

Speed spada u grupu amfetamina, a u prodaji se najčešće nalazi u obliku bijelog praha ili tableta bez mirisa. Čistoća uličnog speeda je manja od 15% jer mu se dodaju vitamin C, laksativi, mlijeko u prahu, paracetamol, glukoza i dr. Najčešće se ušmrkava ili popije s tekućinom, ali se može pušiti i injektirati.

Djelovanje počinje 20 do 30 minuta nakon uzimanja, a traje od 4 do 8 sati. Korisnik nakon uzimanja postaje dobro raspoložen, stalno je u pokretu, pun samopouzdanja, pričljiv, čula su mu izoštrena i sve radnje izvodi ubrzano zbog čega je i dobio ime speed (brzina). Veće doze povećavaju efekte speeda i osoba postaje sve više uzbuđena, ponekad i agresivna i neprijateljski raspoložena. Dolazi do isušivanja usta, povišene temperature, glavobolje,  vrtoglavice i gubitka apetita.

Posebno je opasno injektiranje jer izaziva nagli porast krvnog pritiska pa može doći do srčanog ili moždanog udara. Vrlo brzo se javlja tolerancija pa se svaki put mora povećavati količina droge da bi se postigao prvobitni osjećaj.

Korištenje speeda izaziva poremećaj rada jetre, bubrega, srca i pluća. Moguća su oštećenja mozga i trajne posljedice u procesu mišljenja, ponašanja i govora.


LSD

LSD ili dietilamid lizerginska kiselina koja se nalazi u gljivici koja živi na klasju raži. LSD je halucinogena droga koja se proizvodi sintetski. Njena osnovna osobina je deformacija stvarnosti, kroz pojavu vizija, halucinacija i iluzija. Otkrio ju je Albert Hofman i isprobao na sebi 1943. godine, uzevši veću količinu, od dva do tri današnja LSD-a, koja bi za mnoge ljude bila psihički pogubna. Taj dan je poznat kao „dan bicikla“ jer je doktor sjeo na bicikl sa haosom u glavi uvjeren da je u potpunosti poludio.

CIA je kasnije LSD testirala na vojnicima, ratnim zarobljenicima, psihijatrijskim pacijentima, kriminalcima, čak i na vlastitim agentima, pa su zaključili da je njegovo djelovanje nepredvidivo za korištenje u vojne i obavještajne svrhe. 1967. godine je zabranjen zakonom u SAD, ali je nastavio da se proizvodi ilegalno širom svijeta.

lsd1 Ulična imena za LSD su trip, acid, kiselina i sl. LSD nema mirisa, boje i ima blagi gorki okus. Na tržištu se pojavljuje u obliku bijelog praška topivog u tekućini, u obliku malih kapsula ili tableta, ali najčešće u obliku komadića papira na koji je stavljena samo jedna kap LSD-a. Papirići su oslikani raznim motivima, jednostavno se tope u ustima i veličine su nokta.

Djelovanje se osjeti nakon 20 minuta do sat vremena nakon uzimanja LSD-a i traje od 12 do 24 sata, u ovisnosti od konstitucije ovisnika i njegovom nivou tolerancije. S obzirom na to da je LSD halucinogena droga, njegovo djelovanje je nepredvidivo i ovisi od raspoloženja pojedinca.

Ukoliko je raspoloženje bilo negativno prije uzimanja vjerovatno će osoba imati „bad trip“ ili loš uticaj droge i obratno. Na početku djelovanja se javlja euforija, relaksacija, intenzitet osjećaja i emocija se pojačava, boje postaju intenzivnije. Osoba ne gubi osjećaj sa stvarnošću ali je doživljava u jednom potpuno drugačijem obliku. Mogu se vidjeti male, treperave iskrice svjetla koje kovitlaju ili doživjeti svoje tijelo smanjeno na subatomske strukture ili povećanje do veličine galaksije. Neke osobe su opisale kako osjećaju krv kako protiče kroz srce i vene, ili prate signale nervnog sistema i aktivnosti mozga.

lsd2 Često se dešava da osobe doživljavaju suprotstavljene emocije npr. strah i opuštenost, depresija i razdraganost, ljubav i mržnja. Moguće je da bilo koji zvuk skrene misli u pogrešnom smjeru uzrokujući paranoje ili depresiju. Ako se radi o „lošem tripu“ halucinacije mogu biti toliko neprijatne, da mogu dovesti do nerazumljivih suicida.

LSD izaziva štetne psihičke posljedice pa su moguća stanja duboke paranoje, psihoze i konfuzije od kojih se osoba može oporavljati mjesecima. Zabilježeni su slučajevi osoba koje se nikad nisu spustile s „tripa“, pa su ostale na dugotrajnom liječenju u odgovarajućim ustanovama. Kod upotrebe LSD-a čest je fenomen „flash back-a“. On predstavlja povratni efekat LSD-a, slabijeg intenziteta, koji osoba može doživjeti čak i nekoliko mjeseci nakon uzimanja. Obično traje nekoliko sekundi i predstavlja spontani povratak halucinogenih efekata LSD-a.

lsd3 Izuzetno je opasno nekome dati LSD bez njegovog znanja jer  ta osoba neće biti svjesna da su halucinacije prouzrokovane drogom. To stvara ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje osobe ili može izazvati opasne situacije. Osobe s porodičnom istorijom psihičkih bolesti, trudnice, vozači ili ljudi koji obavljaju neke radnje koje mogu biti opasne nikako ne bi smjele konzumirati LSD.


meskalin1 MESKALIN

Meskalin je halucinogena droga koja se dobija iz nekoliko vrsta kaktusa, a najčešće iz vrhova peyote kaktusa. Zabilježeno je da su ga koristili američki domoroci i meksički šamani u religijskim ceremonijama.

Meskalin ima slično djelovanje kao LSD ali sa manjim intenzitetom. Osušeni kaktus ima 4-7% meskalina. Okus mu je gorak pa ga korisnici često mrve u prašak i stavljaju u kapsule kako bi izbjegli gorčinu. Također se često uzima pušenjem.

meskalin2 Djelovanje meskalina javlja se 2 do 3 sata nakon uzimanja, a može trajati do 12 sati. U početku se javlja razdražljivost, iluzije i halucinacije, a na kraju može doći do fenomena delirijuma.

Meskalin ne stvara fizičku ovisnost, ali su moguće vrtoglavice, znojenje, glavobolje, nizak pritisak i sl. Vizije i noćne more koje se doživljavaju pod uticajem meskalina potiču razvijanje psihoza.


psilocibin1 PSILOCIBIN

Psilocibin je materija koja se nalazi u mnogim halucinogenim gljivama (Magične gljive). Najpoznatija je Psilocybe Mexicana koju su meksički Indijanci koristili stoljećima u svojim religijskim obredima a zvali su je „božja hrana“. Gljive se konzumiraju u sirovom stanju, kao osušene, skuhane u hrani ili se od njih napravi čaj.

Djelovanje je slično meskalinu samo nešto intenzivnije. Neželjeni efekti se ispoljavaju u obliku bolova u stomaku, mučnine i dijareje, psihoznih efekata koji mogu biti prijatni ali i neprijatni. Dejstvo obično traje 6 do 8 sati.

Često se zabunom konzumiraju neke druge otrovne gljive što dovodi do trovanja sa mogućim smrtnim ishodom.


 

rohypnol1 ROHYPNOL

Rohypnol, poznatiji kao „droga za silovanje“, je drugo ime za Flunitrazepam, sedativ koji je 10 puta jači od valijuma. Razvijen je od strane farmaceutske kompanije Roche početkom sedamdesetih godina u svrhu liječenja nesanice.

rohypnol2 Širom svijeta poznat je po imenu Rufi, a njegova zloupotreba je počela osamdesetih godina. Koriste ga silovatelji kako im omamljene žrtve ne bi mogle pružati otpor. Djelovanje počinje oko dvadesetak minuta od primjene. Osoba kojoj je podmetnut Rufi osjeća se omamljeno, dezorijentisano, istovremeno joj je vruće i hladno, ima poteškoće u govoru i kretanju. Nakon dejstva, žrtva se često ne sjeća ničega ili se sjeća samo fragmenata događaja za vrijeme djelovanja supstance.

Najopasniji efekat ove droge je to što nema mirisa, ukusa niti boje. Veoma brzo i potpuno se topi u bilo kojoj tekućini. Rufi se često koristi u kombinaciji sa alkoholom i drugim drogama. Ponekad se uzima da bi se pojačao heroinski učinak ili ublažilo spuštanje nakon kokainskog vrhunca.

Ako se koristi sa alkoholom može izazvati amneziju.


marihuana1 MARIHUANA

Cannabis sativa je jednogodišnja dvodomna biljka (muška i ženska) koja može narasti u visinu od jednog do dva metra.

Koristila se još prije 5000 godina u religijske, socijalne i medicinske svrhe, a njena zloupotreba počinje tokom pedesetih godina 20. stoljeća. Danas je marihuana jedna od najčešće korištenih droga u svijetu.

marihuana2 Marihuana je još poznata kao trava, gandža, vutra i sl. Najčešći oblik konzumacije je pušenjem, a rijetko se od nje pravi čaj ili pecivo u obliku kolačića (cookies). Puši se sama ili pomiješana sa duhanom u improviziranoj cigareti koja se zove džoint (joint) i ima miris zapaljenog sijena.

Glavni sastojak marihuane je THC koji mijenja stanje svijesti, a jačina droge se mjeri u odnosu na prosječnu količinu THC-a. Efekat se primjećuje nakon nekoliko dimova, a maksimum dostiže nakon dvadesetak minuta. Djelovanje traje dva do tri sata.

Marihuana stvara euforično raspoloženje, veselost, napade smijeha zbog banalnih razloga, dok veće doze uzrokuju konfuziju i diskoordinaciju pokreta i pospanost.

Uočljivi simptomi pušenja marihuane su suzne i crvene oči, osjetljive na promjenu svijetla. Javlja se suhoća usta i grla a puls je ubrzan. Marihuana najviše utiče na vidno opažanje i brzinu reagovanja, pa se često dešavaju saobraćajne nesreće usljed pogrešne procjene rastojanja i usporenih reakcija.

Veće doze mogu da izazovu halucinacije i stanje straha.

Marihuana izaziva probleme sa pamćenjem i učenjem, gubitak koordinacije, dezorijentiranost, anksioznost i napade panike, ponekad i paranoje, strah, povećan apetit i nekontrolisanu potrebu za slatkišima.

Moguće posljedice korištenja marihuane su oštećenje mozga i centralnog nervnog sistema, poremećaji u reproduktivnim organima i radu srca, povećanje krvnog pritiska i oštećenje pluća.


ljepila1 LJEPILO I DRUGE ISPARLJIVE OTOPINE

Ljepilo i druge isparljive otopine su sredstva koje mladi često koriste za inhaliranje jer stvaraju psihoaktivne efekte i dovode do izmjene svijesti.

ljepila2Aceton, ljepilo, boje, lakovi, benzin, plin za upaljače, lakovi za kosu i dezodoransi su relativno jeftini i dostupni i ne pobuđuju pozornost odraslih. Zloupotrebljavaju se tako što se istisnu ili napršću u najlonsku kesu, kojom se prekriju nos ili usta i onda udišu (snifaju).

Efekti su slični kao kod anestetika, tj. dolazi do usporavanja tjelesnih i mentalnih funkcija, a neki izazivaju dejstvo slično pijanstvu. Djelovanje zavisi od osobine ličnosti, količine udahnutog sredstva i sl. Nakon nekoliko udisaja dolazi do uzbuđenja, lagane euforije, veselosti i osjećaja snage. Pola sata  nakon udisanja korisnik postaje omamljen, oči mu suze, percepcija se pogoršava, javlja se zujanje u ušima i poremećaj u ravnoteži, a mogu se javiti i halucinacije. Poslije inhaliranja javljaju se mučnina, povraćanje i jaka glavobolja.

Udisanje većih količina hemikalija može uzrokovati prestanak rada srca ili gušenje, ukoliko se inhalira tako što se stavi kesa na glavu i zaveže oko vrata.

Duža upotreba sredstava za „snifanje“ stvara poteškoće u pamćenju i dovodi do gubitka apetita.

Share This: