SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE (SPI) se prenose sa zaražene na zdravu osobu putem seksualnog kontakta. Uzročnici su bakterije, virusi, gljivice i paraziti, a prenose se tjelesnim tekućinama, kao što su sjemena i vaginalna tekućina i krv. SPI su, nakon respiratornih infekcija, najčešće prenosive infekcije. 65% svih spolno prenosivih infekcija se javlja kod osoba mlađih od 25 godina, posebno kod mladih žena. Pretpostavlja se da svaka četvrta spolno aktivna osoba dobije neku od spolno prenosivih infekcija tokom života.
Većina SPI nema nikakvih simptoma, a one koje imaju, ne moraju da ispolje znakove kod svih ljudi. Zajednički znakovi za veliki broj infekcija su:
- – neobičan iscjedak iz penisa ili vagine;
- – peckanje pri mokrenju;
- – peckanje, žarenje i svrab oko genitalija;
- – crvenilo po ili oko polnih organa;
- – osip, ranice, mjehurići, bradavice ili bilo kakve izrasline (genitalije, usta);
- – bolovi i osjetljivost kod spolnog odnosa;
- – krvarenje između dva menstrualna ciklusa ili poslije spolnog odnosa;
- – nateknute žlijezde/testisi.
Neke od infekcija koje se mogu prenijeti putem seksualnog kontakta su slijedeće:
- – Hlamidija/klamidija
- – Gonoreja
- – Herpes
- – Spolne bradavice (HPV)
- – Sifilis
- – Trihomonijaza
- – Kandidijaza
- – HIV/AIDS
- – Hepatitis B
- – Hepatitis C
Spolno prenosive infekcije mogu stvoriti veoma ozbiljne komplikacije ukoliko se ne liječe. Komplikacije koje izazivaju ove infekcije su:
- – teški upalni procesi reproduktivnih organa;
- – neplodnost;
- – spontani pobačaji;
- – vanmaterična trudnoća;
- – bolesti, teška oštećenja, pa i smrt ploda;
- – predstadij raka i rak grlića maternice;
- – oštećenja ostalih organa (srce, jetra, bubrezi i mozak);
- – smrt.
Glavni faktori rizika za širenje spolno prenosivih infekcija su rano stupanje u spolne odnose, promiskuitetno ponašanje, spolni odnosi bez zaštite, zloupotreba droge i alkohola, loši socijalni uslovi i loša zdravstvena zaštita.
Jedini siguran način prevencije je seksualna apstinencija. Najefektivniji način da se izbjegnu spolno prenosive infekcije je pravilno korištenje kondoma. Poznavanje partnerove seksualne prošlosti može biti veoma teško, stoga je testiranje jedini siguran način da provjerite jeste li zaraženi.
HLAMIDIJA/KLAMIDIJA
Spolno prenosiva infekcija čiji su simptomi obično odsutni ili blagi, a ako se ne otkrije na vrijeme može dovesti do ozbiljnih komplikacija koje uzrokuju nepovratne štete, uključujući i neplodnost.
Klamidija je uzrokovana bakterijom Chlamydiom trachomatis. Rizik od ove infekcije je povećan kod adolescentske populacije, i vezan je uz rizično spolno ponašanje. Klamidija se u većini slučajeva razvija bez vidljivih simptoma, a posljedice se manifestuju u vidu zdjelične upalne bolesti. Čak 30-50% žena ne osjeća nikakve tegobe.
Najčešći simptomi su:
- – neuobičajen iscjedak iz vagine, mokraćnog kanala, penisa ili iz analnog otvora;
- – upala oko genitalija;
- – učestalo mokrenje;
- – bol ili peckanje pri mokrenju.
Posljedica neizliječene infekcije je neprohodnost jajovoda, koja izaziva neplodnost i povećan rizik od vanmaterične trudnoće. Klamidija u trudnoći može izazvati oštećenje ploda, a u toku poroda moguć je prenos infekcije na novorođenče, što dovodi do upale pluća i konjuktivitisa.
Kako bi spriječili ozbiljne posljedice koje uzrokuje klamidija potrebno je da svaka spolno aktivna žena barem jednom godišnje uradi Papa test ili mikrobiološki bris. Ukoliko je klamidija uočena moraju se liječiti oba partnera. Uspješno je liječenje određenim antibioticima.
GONOREJA
Poznatija kao triper, je zarazna infekcija uzrokovana bakterijom Neisseria gonorrhoeae. Najčešće se prenosi putem seksualnog kontakta, ali se može prenijeti i putem sluzokože, anusa, usne šupljine. Bolest je češća kod osoba s više seksualnih partnera, a dvije trećine bolesnika su muškarci.
Najčešći simptomi kod žena su neuobičajen iscjedak iz vagine, peckanje pri mokrenju, bol u abdomenu, moguća upala ili iscjedak iz analnog otvora, kao i grlobolja u slučaju oralnog seksa. Kod muškraca se simptomi javljaju 7 do 14 dana nakon infekcije. Prvi simptom je peckanje pri mokrenju, a istodobno se može javiti žuti gnojni iscjedak iz penisa. Ponekad se može javiti i upala ili iscjedak iz analnog otvora, a ako je prenijeta putem oralnog seksa i grlobolja.
Gonoreja kod žena izaziva sterilitet, upalu jajovoda, maternice i vagine, a kod muškaraca upalu mokraćnog kanala, upalu prostate i raširene infekcije. Moguć je prenos infekcije s majke na novorođenče tokom poroda. Zato je kod trudnica neophodna pravovremena dijagnoza i liječenje radi sprečavanja komplikacija.
Liječenje podrazumjeva oba partnera, i za to vrijeme je potrebno suzdržavanje od spolnog odnosa.
HERPES
Najraširenija spolno prenosiva infekcija uzrokovana herpes simplex virusom (HSV). Dva su tipa HSV-a i oba mogu prouzrokovati promjene na genitalijama. HSV tip 1 uglavnom pogađa usne, na kojima su vidljive promjene u obliku mjehura i kasnije ranica, a može zaraziti genitalno područje. HSV tip 2 je uzročnik genitalnog herpesa, ali može zahvatiti područje usta tokom oralnog seksa.
Većina osoba dobije herpes nakon seksualnog odnosa s osobom kojoj je “izbio” herpes. Izbijanje znači da je virus aktivan. Ponekad osoba ima aktivan virus, a nema vidljive simptome pa može zaraziti partnera i ne znajući da ima infekciju. Prenos infekcije moguć je i putem oralnog seksa.
Simptomi su bolni mjehurići na i oko genitalija, koji pucaju 10 do 12 dana nakon infekcije i ostavljaju ranice koje poslije toga zacijele; svrab genitalija; simptomi gripe; bol i peckanje pri mokrenju. Virus herpesa se ne može izbaciti iz organizma. Pad imuniteta aktivira pojavu simptoma, pa se kao terapija koriste kreme (Cink) za isušivanje krastica, kao i lijekovi za jačanje imuniteta.
Lijek za herpes ne postoji, ali ima puno lijekova koji mogu skratiti tok bolesti. Herpes ostavlja teške posljedice na plod kod trudnica, a može prouzrokovati i promjene na grliću maternice.
SPOLNE BRADAVICE
Poznatije kao kondilomi su spolno prenosiva virusna infekcija koju prenosi humani papiloma virus (HPV). Bolest je vrlo zarazna pa nakon spolnog odnosa oboli čak 40-60% partnera, a simptomi se mogu pojaviti čak i nakon godinu dana. Pretpostavlja se da je svaka četvrta mlada osoba zaražena ovim virusom.
Moguć je prenos virusa direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Poznato je više od stotinu tipova HPV, a tridesetak njih izaziva infekciju mokraćno-spolnog sistema kod žena i muškaraca. Mnoge zaražene osobe nisu ni svjesne zaraženosti HPV-om, jer određeni tipovi virusa ne uzrokuju vidljive znakove bolesti.
Simptomi su mesnate izrasline ili bradavice na području genitalija, različite veličine i bolne na dodir. Mogu se pojaviti i unutar vagine i analnog otvora. Kod određenog broja oboljelih promjene se spontano povlače pa nije potrebno daljnje liječenje.
HPV infekcija je glavni uzročnik malignog procesa vrata maternice. Kod gotovo 100% žena sa cervikalnim karcinomom pronađen je HPV.
Liječenje HPV infekcije je individualno po preporuci ginekologa i zavisi od promjena na genitalijama i vratu maternice. Spolne bradavice se danas najčešće uklanjaju elektrokauterizacijom, laserom, krioterapijom i hirurškim odstranjivanjem.
Promjene uzrokovane HPV-om imaju veliku stopu recidiva (ponovnog javljanja) te za sada niti jedan oblik liječenja nije 100% učinkovit.
PAPA-test je metoda kojom se mogu ustanoviti promjene na grliću maternice i preporučuje se svim spolno aktivnim ženama, barem jednom u dvije godine.
SIFILIS
Sifilis je infekcija koju uzrokuje bakterija Treponema pallidum. U početku zahvaća spolne organe, a ako se ne liječi može oštetiti i ostale dijelove tijela.
Venerični sifilis se prenosi spolnim putem i u tijelo ulazi kroz kožu ili sluznicu u području spolnih organa. Postoji i konatalni sifilis, koji se prenosi s majke na dijete tokom trudnoće. Danas je konatalni sifilis rijedak, jer se trudnice podvrgavaju brojnim testovima u prva tri mjeseca trudnoće.
Simptomi sifilisa se odvijaju u tri faze:
- – U prvoj fazi javljaju se bezbolni mjehurići, ispunjeni tekućinom, koji nakon pucanja stvaraju ranice koje ne ostavljaju ožiljke. Ovi simptomi se javljaju 2 do 3 sedmice nakon infekcije.
- – U drugoj fazi javljaju se promjene na koži (upala, male bradavice, gnojne akne) u periodu od drugog do šestog mjeseca od infekcije.
- – Treća faza pokazuje simptome na raznim organima u tijelu, najčešće na srcu, nervnom sistemu i td. Obično se javlja nekoliko godina poslije infekcije koja se ne liječi.
Danas se sifilis uspješno liječi antibioticima, najčešće pencilinom. Sifilis uzrokuje sterilitet, a prenosi se i sa majke na dijete, kojem bolest ostavlja trajne posljedice.
TRIHOMONIJAZA
Trihomonijaza je spolno prenosiva infekcija kojom su najčešće pogođene žene. Uzrokuje je parazit iz roda Trichomonas vaginalis.
Simptomi kod žena su žuti ili bijeli iscjedak iz vagine, sa karakterističnim mirisom, popraćen svrabom. Muškarac obično nema izraženih simptoma, a ako ih ima onda su to blaga iritacija unutar penisa, nadraženost ili blago peckanje poslije mokrenja ili ejakulacije. Simptomi se obično pojavljuju između 4 dana i 3 sedmice poslije infekcije.
Ova infekcija povećava rizik od upale jajovoda, komplikacija u trudnoći koje mogu dovesti do preranog poroda i male porođajne težine djeteta.
Parazit trichomonas lako može preživjeti u vlažnoj sredini nekoliko sati, pa se, osim spolnim putem prenosi i kupanjem u toploj vodi nečistih bazena, jaccuzija, preko vlažnih peškira, zahodskih daski i drugih predmeta lične higijene.
U slučaju infekcije potrebno je liječenje oba partnera i suzdržavanje od spolnih odnosa.
KANDIDIJAZA
Kandidijaza je spolno prenosiva infekcija čiji je uzročnik Candida albicans, koja se nalazi na ljudskoj koži, u ustima, crijevima i vagini.
Do infekcije dolazi u slučaju smanjenog imuniteta, posebno kada se prekomjernom upotrebom antibiotika naruši normalna ravnoteža flore organizma. Pored prenosa spolnim putem, moguće je prenošenje predmetima opšte upotrebe i nehigijenom.
Karakteristični simptomi kod žena su ljepljiv, bijeli iscjedak iz vagine, bol i peckanje pri mokrenju, svrab oko genitalija, a kod muškaraca svrbež, peckanje i nadraženost, rijedak ili gust iscjedak, bol kod mokrenja, a moguća je i upala penisa.
Kada je otpornost organizma narušena uticajem nekog drugog oboljenja, infekcija se može proširiti putem krvi i na druge organe.
Liječenje je jednostavno ali dugotrajno. Neophodno je liječiti oba partnera kako bi se izbjegla ponovna infekcija.
HIV/AIDS
HIV/AIDS epidemija je započela prije više od dvadeset godina. Shodno posljednjim procjenama UNAIDS/SZO 39,5 miliona ljudi danas u svijetu živi sa HIV-om.
HIV je virus humane imunodeficijencije, koji uzrokuje AIDS. HIV je skraćenica engleskog naziva “Human Immunodeficiency Virus”.
H – “Human” znači “ljudski” jer uzrokuje bolest nakon ulaska u ljudski organizam;
I – “Immunodeficiency” znači “imunodificijencija” jer virus uzrokuje deficijenciju imunog sistema (slabost i nesposobnost odbrambenog sistema u organizmu da se bori protiv različitih bolesti).
V – “Virus”, jer je uzročnik bolesti virus, mikroorganizam kojem je glavna karakteristika da pri razmnožavanju koristi materijal i energiju stanice koju napada.
Infekcija HIV-om nastaje ulaskom virusa u organizam, a zaražena osoba se do razvoja AIDS-a osjeća dobro, bez primjetnih promjena u zdravlju i nema nikakve specifične vanjske znakove infekcije. Virus može biti u stanju inkubacije (neaktivan) čak više od deset godina, tako da osoba može biti nosilac HIV-a a da toga nije ni svjesna. Jedini način dijagnosticiranja infekcije u toj fazi je testiranje HIV.
Na početku je moguća pojava simptoma koje pacijent i ljekar često ne prepoznaju na vrijeme. Razvijaju se simptomi kao što su: temperatura koja traje duže, noćno znojenje, uvećani i bezbolni limfni čvorovi, umor, otežano disanje, gubitak apetita, suhi kašalj, javljanje bijelih naslaga na ustima, jeziku i ždrijelu i sl.
AIDS je sindrom stečene imunodeficijencije i predstavlja najteži stadij infekcije HIV-om uzrokovan teškim oštećenjem imunog sistema.
A – “Acquired” znači “stečen” jer to je stanje koje neko stječe nakon infekcije HIV-om.
I – “Immune” se odnosi na imuni sistem.
D – “Deficiency” znači “deficijencija” jer nastaje slabost imunog sistema pa odbrambene snage više nemaju sposobnost učinkovite borbe protiv različitih stranih tijela i mikroorganizama.
S – “Syndrome” znači “sindrom” jer označava skup stanja i znakova bolesti koji su karakteristični za određenu bolest, neko ko ima AIDS može bolovati od širokog spektra različitih bolesti i infekcija.
Početni simptomi su isti kao i u prethodnom stadiju: temperatura, noćno znojenje, uvećani i bezbolni limfni čvorovi, glavobolja i td. Zatim se javljaju i drugi simptomi, u zavisnosti od toga koji je sistem zahvaćen (za disanje, varenje, nervni…).
Brojni mikroorganizmi s kojima se čovjek svakodnevno suočava i uspješno ih savladava, kod oboljelih AIDS-om dovode do nastanka širokog spektra upalnih bolesti (kao posljedica oslabljenog imuniteta) pa bolesnik na kraju umre od infekcije uzrokovane mikroorganizmima (bakterija, virusa, gljivica i sl.) koji za zdrave ljude ne predstavljaju opasnost.
Najčešće bolesti koje prate AIDS, poznate i pod imenom oportunističke infekcije su:
- – infekcija digestivnog i respiratornog trakta,
- – herpes simplex virus, hronični čirevi,
- – rak kože, limfnih čvorova, slezene, grlića matenrice,
- – bakterijska infekcija koja uzrokuje groznicu, gubitak težine, te bolesti želuca i crijeva,
- – upala pluća i tuberkuloza,
- – infekcija mozga.
HIV se prenosi:
- – nezaštićenim seksualnim odnosom;
- – putem zaražene krvi;
- – razmjenom igala, kao i pribora za korištenje intravenoznih droga;
- – transfuzijom inficirane krvi i krvnih produkata;
- – transplantacijom inficiranih organa;
- – upotrebom kontaminiranih instrumenata za pirsing ili instrumenata za rezanje (igle, šprice, britvice);
- – povredom kontaminiranim iglama ili drugim oštrim predmetima;
- – vertikalno, sa zaražene majke na dijete, i to u toku trudnoće, porođaja ili dojenjem.
Osjetljivost na ovaj virus je opšta i svi su podložni infekciji bez obzira na rasu, pol i uzrast.
Potrebno je naglasiti da se HIV ne može dobiti uobičajenim kontaktima, što znači: rukovanjem, zagrljajem i dodirom s ljudima i djecom koja su zaražena, poljupcima u obraz, preko suza, urina i izmeta, kašljanjem, kihanjem, znojenjem, davanjem krvi, ubodom komaraca i drugih insekata, korišćenjem pribora za jelo, javnih telefona i toaleta, plivanjem u bazenu i kupanjem, zajedničkim boravkom i radom sa ljudima zaraženim HIV-om ili oboljelim od AIDS-a.
LIJEČENJE
Nažalost, trenutno ne postoji lijek za AIDS.
Antiretroviralne terapije (ARV) pomažu produljenju života i poboljšanje kvalitete života ljudima zaraženim HIV-om. ARV djeluju na usporavanje razmnožavanja virusa, odnosno blokiraju sposobnost HIV-a da pravi svoje kopije, da izađe iz ćelija i time inficira nove ćelije organizma.
Postoji vrlo djelotvorna antiretroviralna terapija (HAART) kojom se suzbija umnožavanje HIV-a, odnosno smanjuje količina virusa u krvi, oporavlja oštećeni imunitet, sprečava pojavu bolesti koje označavaju nastup AIDS-a te znatno produljuju život. Liječenje se provodi kombinacijom više lijekova, a za uspjeh liječenja iznimno je važno stalno uzimati lijekove. Jedino dosljednim uzimanjem lijekova postiže se nemjerljiva količina virusa u krvi uz postupan oporavak imunološkog sistema.
Zdrava ishrana je bitan faktor koji utiče na kvalitet života osoba koje žive sa HIV/AIDS-om. Ona utiče na održavanje općeg zdravlja, tjelesne težine i mišićne mase, jača imuni sistem, omogućava bolje podnošenje terapije i smanjuje mogućnost pojave drugih bolesti.
U BiH, pacijenti se upućuju u četiri klinike na liječenje, u Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Banja Luci.
TESTOVI ZA DIJAGNOZU HIV INFEKCIJE
Indirektnim testovima potvrđuje se prisustvo antitijela na HIV. To su ELISA i Western blot testovi. Antitijela se mogu otkriti u krvi tek poslije 1 do 3 mjeseca, jer do tada ne postoje u dovoljnoj količini da bi ih ovi testovi utvrdili.
Direktnim testovima se potvrđuje prisustvo genetskog materijala virusa u plazmi (PCR).
Centri za dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje u BiH se nalaze u većim gradovima, u zdravstvenim ustanovama. (Sarajevo, Tuzla, Zenica, Travnik, Mostar, Orašje, Goražde, Brčko, Bihać, Foča, Doboj, Banja Luka, Bijeljina, Livno, Grude)
MJERE SPREČAVANJA
- – apstinencija od seksualnog odnosa;
- – jedan seksualni partner, koji nije inficiran virusom;
- – HIV testiranje, ukoliko postoji rizik da drugi partner može biti inficiran;
- – upotreba kondoma od lateksa u svim oblicima seksualnih odnosa;
- – ne razmjenjivati igle, šprice, britvice i oštre instrumente;
- – HIV pozitivne majke ne smiju dojiti djecu.
Rizična skupina su intravenski ovisnici koji koriste isti pribor (špric i iglu) i oni imaju veliku mogućnost da dobiju HIV infekciju. Za ostale ovisnike rizik donosi izmijenjeno ponašanje pod uticajem psihoaktivnih supstanci, prije svega seksualne navike.
HEPATITIS B
Hepatitis B je bolest poznatija kao “upala jetre”, a prouzrokovana je virusom hepatitisa B (HBV). Ovaj virus direktno napada i oštećuje jetru, a u nekim slučajevima uzrokuje smrt.
Prenosi se putem:
- – seksualnog kontakta bez zaštite (vaginalni, oralni, analni),
- – putem sline i tjelesnih tečnosti (krv i njeni produkti, sperma, vaginalni sekret i majčino mlijeko),
- – međusobnim dijeljenjem opreme za injektiranje (intravenozni ovisnici),
- – u toku trudnoće, rađanja ili dojenja, sa zaražene majke na dijete,
- – kod profesionalaca koji rade sa krvlju inficiranih osoba,
- – upotrebom brijača ili igli za tetoviranje i pirsing, inficiranih virusom.
Puno ljudi koji imaju hepatitis B nemaju ili imaju veoma slabe simptome.
U početku ovi simptomi podsjećaju na simptome gripe, a nakon toga dolazi faza žutice. Koža i beonjače postaju žuti, mokraća tamno smeđa, stolica svijetla i javlja se bol na desnoj strani ispod rebra. U zadnjoj fazi žutica nestaje, a mokraća i stolica dobijaju normalnu boju.
Liječenje i prevencija
Ne postoji lijek za hepatitis B. Preventivna vakcinacija koja se koristi od 1982. je najbolji način zaštite od ovog virusa. Ostali načini za smanjenje rizika su:
- – Korištenje kondoma pri svakom seksualnom odnosu,
- – Ne dijeliti svoj pribor za injektiranje,
- – Izbjegavati upotrebu nesteriliziranih instrumenata za pirsing i tetoviranje,
- – Biti pažljiv s inficiranim predmetima (brijači, četkice za zube, pribor za rezanje noktiju, ulošci i tamponi i td.).
HEPATITIS C
Hepatitis C je prouzrokovan virusom hepatitisa C (HCV).
Prvenstveno se prenosi preko kontakta sa inficiranom krvi, i to:
- – međusobnim djeljenjem pribora za injektiranje, kod ovisnika;
- – korištenjem inficiranih brijača, igli za tetoviranje ili opreme za pirsing;
- – transfuzijom krvi, krvnim produktima ili hemodijalizom;
- – profesionalna izloženost na krv inficiranih osoba;
- – seksualnim kontaktom sa inficiranom osobom;
- – trudnoća i/ili rađanje (sa majke na dijete).
Simptomi se teško uočavaju, čak 75% oboljelih ne osjeti nikakve simptome. Moguće je 20-tak godina ne osjetiti zdravstvene smetnje. Najčešći simptomi su umor, gađenje ili povraćanje, groznica, tamna mokraća, svijetla stolica, žutilo u očima i na koži, bol na desnoj strani ispod rebara, koja se može proširiti i na leđa.
Liječenje i prevencija
Trenutno ne postoji lijek protiv hepatitisa C, a ne postoji ni vakcina protiv ovog virusa. Danas su na raspolaganju tri tipa terapije, a i oni uglavnom prouzrokuju neželjene efekte kao što su groznica, umor, gađenje ili povraćanje. Osobama koje imaju hepatitis C se preporučuje da se puno odmaraju, piju puno tekućine, jedu dobro balansiranu hranu i izbjegavaju alkohol.
Kako bi smanjili rizik od dobijanja ovog virusa potrebno je poduzeti preventivne mjere:
- – Ne dijeli svoj pribor za injektiranje,
- – Izbjegavaj pirsing i tetovaže,
- – Ako si medicinsko lice upražnjavaj proceduru zaštite,
- – Pažljivo dodiruj stvari koje na sebi mogu imati krv inficirane osobe,
- – Uvijek koristi kondom pri seksualnom odnosu.