tretmani_ovisnosti1

Postoji nekoliko tretmana ovisnosti, a najčešće su:

detoksikacija

bolnički i vanbolnički tretman

terapija supstitucije

terapija opijatskim antagonistima

grupe za samopomoć

terapijske zajednice


DETOKSIKACIJA

tretmani_ovisnosti1Detoksikacija je početak procesa tretmana ovisnosti sa ciljem apstinencije. Ovaj proces traje nekoliko dana i zasniva se na čišćenju organizma od droga ili alkohola, uz pomoć liječničkog nadzora. Prilikom detoksikacije nastaju simptomi kao što su glavobolja, bol u kostima, groznica, nesanica, slabljenje apetita, slabljenje koncentracije.

Postoji nekoliko vrsta detoksikacije, od detoksikacije vitaminima do detoksikacije naloxonom, a najčešća je detoksikacija metadonom.

Kratkoročna detoksikacija predstavlja smanjivanje doza metadona u periodu od jednog mjeseca.

Dugoročna detoksikacija podrazumjeva smanjivanje doze metadona tokom perioda dužeg od mjesec dana, obično 6 mjeseci. Primjenjuje se kada kratkotrajna detoksikacija nije pokazala rezultate.

Detoksikacija sama po sebi ne donosi nikakve rezultate, pa je potrebno da je prati nastavak tretmana ovisnosti.

Program za detoksikaciju  uz pomoć metadona postoji u Klinici za detoksikaciju u Sarajevu i Zenici, i obično traje 28 dana. Ovakav program podrazumjeva smanjivanje doza metadona tokom perioda od mjesec dana. Svrha metadona, u ovom slučaju, je da zaustavi razvoj apstinencijalne krize i omogući lakše „skidanje“ s droge. Početna doza metadona obično ne prelazi 40 mg i primjenjuje se prva dva dana. Od trećeg dana doza se postepeno smanjuje za 5 mg, da bi se četrnaesti dan doza svela na nulu. Nakon toga, pacijent se uključuje u psihoterapiju, socioterapiju, okupacionu terapiju i sl., kako bi se uspješno završio program detoksikacije.


BOLNIČKI I VANBOLNIČKI TRETMAN

detoksikacij1Bolnički tretman podrazumijeva boravak u bolnici, tokom određenog vremenskog perioda.

Vanbolnički tretman se odvija u dnevnoj bolnici, a ostatak vremena osoba provodi kod kuće. Obje vrste tretmana uključuju individualnu i grupnu terapiju, porodičnu terapiju, i ako je potrebno, terapiju lijekovima i grupe samopomoći.

Vanbolnički tretman podrazumijeva svakodnevno posjećivanje dnevne bolnice u trajanju od 6 do 8 sati sedmično. Tretman uključuje razne terapijske programe, savjetovanja, edukaciju o ovisnosti i rad na prevenciji recidiva.

Obično se primjenjuje kada je osoba zaposlena ili kada se ne želi udaljiti od svoje porodice. Ova vrsta tretmana omogućava svakodnevno testiranje osobe, jer se osobe u vanbolničkom tretmanu stalno suočavaju sa stvarnim svijetom. Ovakav način funkcionisanja pomaže jačanju sposobnosti za prevazilaženje problema.

Bolnički tretman obično traje tri do pet sedmica. Nakon toga slijedi produženi vanbolnički tretman ili posjećivanje grupe za samopomoć. Obično se primjenjuje ako vanbolnički tretman nije bio uspješan, ako osoba ima zdravstvene probleme, ako porodična situacija nije zadovoljavajuća i ako osoba živi daleko od mjesta gdje se provodi vanbolnički tretman.


TERAPIJA SUPSTITUCIJE

Terapija supstitucije je medicinska briga za ovisnike, koja koristi lijekove u zamjenu za primarno sredstvo ovisnosti. Namijenjena je onima koji se ne mogu riješiti svoje ovisnosti do potpune apstinencije.

Ciljevi supstitucijske terapije su:

  • – smanjenje apstinencijalnih simptoma;
  • – stabilizacija i normalizacija života;
  • – očuvanje zdravlja;
  • – smanjenje korištenja nepropisanih lijekova ili droga;
  • – smanjenje opasnosti od infekcije HIV-om, hepatitisom B i C i drugim krvlju prenosivih infekcija;
  • – poboljšanje psihičkog i fizičkog stanja;
  • – poboljšanje društvenog i porodičnog života;

Terapija supstitucije je namijenjena ovisnicima o opijatima i provodi se u vanbolničkim uslovima. Metadon je čest oblik supstitucije u slučaju opijatske ovisnosti. Drugi oblici supstitucijske terapije su Buprenorphine (Subutex i Suboxon), Naltrexon, Levo alfa acetilmetadol (LAAM) i Heroin ili diacetilmorfin.

METADON

Metadon je sintetizovan polovinom 60-tih godina prošlog stoljeća, a u kliničku upotrebu je uveden prije više od 45 godina.

Metadon je sintetski opijat i spada u veoma jake analgetike. Ima dugotrajne efekte koji traju od 24 do 72 sata, u poređenju sa heroinom koji djeluje između 4 i 6 sati.

metadon1Metadon djeluje tako što blokira euforične i sedativne nuspojave opijata, smanjuje želju za opijatima i smanjuje apstinencijalne krize. Koristi se u vanbolničkim uslovima i primjenjuje se oralno. Najčešće se daje razmućen u voćnom soku ili u obliku tableta.

Dužina metadonske terapije je individualna i prilagođava se svakoj osobi posebno.

Potrebno je 6 do 8 sedmica da se postigne stabilizaciona doza održavanja, uz koju  se osoba osjeća dobro i sa kojom može da obavlja svakodnevne aktivnosti. Prema savremenim saznanjima, održavanje na metadonu se mora primjenjivati najmanje 12 mjeseci da bi se postigli pozitivni efekti. Ako ovisnik dobro funkcioniše pomoću metadonske terapije, može je nastaviti koristiti  dok god osjeća da ima potrebe za njom. Smatra se da će 5 do 20% korisnika metadonske terapije doživotno ostati na ovoj terapiji.

Prilikom korištenja metadonske terapije neophodno je uključiti individualni rad -savjetovanje, porodičnu terapiju i uključivanje ovisnika u grupe za samopomoć da bi se osoba lakše uključila u socijalne i društvene procese.

Pomoću metadonskog programa ovisniku se poboljšava individualna, socijalna, profesionalna i porodična funkcija.

Metadonska terapija je također korisna radi prevencije HIV infekcije, hepatitisa B i C i ostalih spolno prenosivih infekcija, jer mijenja ovisnikovo ponašanje. Ovisnik prestaje sa intravenskim korištenjem droga pa se isključuje rizik kod zajedničkog korištenja igala i šprica.

Metadon smanjuje i kriminalna djela kod ovisnika, koji besplatno dobija potrebnu supstancu. Metadon ovisniku omogućava da eliminiše simptome apstinencijalne krize i da prestane razmišljati o tome na koji način će doći do novca za heroin.

Neželjeni efekti metadona su moguća tolerancija, psihička i fizička ovisnost. Kod nekih osoba koje koriste metadonsku terapiju javlja se opstipacija, poremećaj spavanja, seksualnog nagona i koncentracije, a kod žena se mogu javiti nepravilnosti u menstrualnom ciklusu.

U slučaju predoziranja metadonom dolazi do otežanog disanja i cirkulacije, respiratornog i srčanog aresta, te kome i smrti. Metadon je vrlo toksičan za osobe koje nemaju razvijenu toleranciju na opoidne supstance.

Metadonski centri u BiH: Sarajevo, Zenica, Mostar, Sanski most, Doboj i Banja Luka.

BUPRENORFIN (SUBUTEX I SUBOXON)

Buprenorfin hidrohlorid je stavljen u prodaju 1980. godine kao anelgetik. Posljednjih nekoliko godina buprenorfin se koristi u većini europskih zemalja za tretiranje kroničnih bolova.

U oktobru 2002., američka agencija za kontrolu hrane i lijekova FDA, odobrila je Suboxon i Subotex za tretiranje opoidne ovisnosti, a u Europskoj Uniji odobreni su u 2006. godini.

Buprenorfin (Subutex i Suboxon) je oblik supstitucijske terapije u tretmanu ovisnosti. Također se koristi i kao supstitucija metadonskoj terapiji, kada ona više ne odgovara korisniku. Spada u analgetik koji ima agonističko i antagonističko djelovanje. Kao agonist potiče opijatske receptore u mozgu na rad, a ima i antidepresivno djelovanje. Njegovo antagonističko djelovanje se ogleda u tome što blokira efekte opijata, vežući se u mozgu za receptore bez da ih stimulira na rad.

Koristi se u vanbolničkim uslovima, sublingvalno, znači stavi se pod jezik dok se ne otopi.

Prednost suboxona, u odnosu na metadon, je ta što je on prvi ordinacijski lijek (dobija se na recept).

subutexSubutex je bijele boje, ovalnog oblika, gorkog ukusa, bez aktivnih aditiva. suboxon

Suboxon je narandžaste boje, heksagonalnog oblika, s aromom narandže, i sastoji se od buprenorfina i naloxona, u omjeru 4:1.

Ako se metadon ili subutex uzmu intravenozno imaju intenzivniji učinak pa djeluju poput opojnog sredstva. Suboxon sadrži buprenorfin kao i opoidni antagonist naloxon, kako bi spriječio intravenozno uzimanje. Naloxon je protuotrov, koji kada se unese intravenozno izbacuje drogu iz mozga i dovodi tijelo u stanje apstinencijalne krize. To znači da će uzimanje suboxona intravenozno dovesti do brze apsorpcije naloxona, pa nastaje apstinencijalna kriza. Ako se Suboxon koristi ispravno, ispod jezika, naloxon se ne apsorbira.

Ukoliko dođe do uzimanja drugog opoidnog sredstva dok osoba koristi suboxon njegovo djelovanje neće biti jako sve dok buprenorfin ne izađe iz organizma, čak i nekoliko dana od zadnjeg uzimanja suboxona. To se dešava radi blokirajućeg efekta, gdje se buprenorfin snažno veže za opijatske receptore u mozgu i ne dopušta novom opoidnom sredstvu da aktivira receptore.

Tretman buprenorfinom (kao i metadonom) može trajati od nekoliko dana (u slučaju detoksikacije) do neodređenog vremenskog perioda, dok osoba koja je na tretmanu i njen doktor, osjećaju da je to potrebno. Jedna doza može održati osobu od 48 sati do 72 sata. Ipak se preporučuje svakodnevno uzimanje kako bi bili sigurni da se lijek održava u centralnom nervnom sistemu.

Preporučuje se da osoba sačeka pojavu apstinencijskih simptoma prije početka upotrebe suboxona.

Prilikom korištenja terapije buprenorfinom, neophodno je uključiti kompleksni i dugotrajni terapijski postupak kako bi tretiranje ovisnosti bilo u potpunosti  uspješno.

Ukoliko se prelazi sa metadonske terapije na suboxon, potrebno je sačekati nekoliko dana od zadnje doze metadona. Uzimanje suboxona neposredno nakon metadona dovodi organizam u apstinencijsku krizu, što ujedno odvraća pacijenta od daljeg liječenja. S druge strane, prelazak sa suboxona na metadon je puno lakši i jednostavniji.

Mogući neželjeni efekti korištenja buprenorfina su opstipacija, glavobolja, nesanica, pospanost, mučnina, nesvjestica i vrtoglavica.

Prestanak korištenja buprenorfina izaziva apstinencijalnu krizu koja je blaža nego kod ostalih opoida, ali je moguće njeno duže trajanje.

Terapija suboxonom postoji u Tuzli, u sklopu Psihijatrijske klinike UKC Tuzla, i u Zenici u sklopu kantonalnog Zavoda za prevenciju u liječenje ovisnosti.

NALTREXON (REVIA, VIVITROL I BLOKATOR)

Naltrexon je opoidni antagonist, koji se koristi kao oblik supstitucijske terapije kod ovisnosti o opijatima, ali i kod ovisnosti o alkoholu.

Naltrexon blokira efekte opijata i ne izaziva ovisnost. Koristi se oralno (svakodnevno uzimanje tablete), injektiranjem (jedna injekcija mjesečno) ili kao blokator (implantant koji ima duže djelovanje).

Početak terapije mora biti desetak dana poslije zadnjeg uzimanja opijata, kada je sanirana apstinencijalna kriza. Ukoliko se uzme prije isteka djelovanja opijata ili ako su još vidljivi simptomi fizičke krize, dolazi do jakih simptoma apstinencijalne krize koji mogu trajati i do 48 sati.

reviaRevia su tablete naltrexona, koje zahtijevaju oralnu primjenu do 12 mjeseci. Naltrexon ima blokirajući efekat, ali ne smanjuje žudnju za opijatima. Nedostatak ovakve vrste terapije je taj što će ovisnik lako preskočiti terapiju kako bi uzeo opijat. Tako apstinencija od opijata ovisi od odlučnosti ovisnika i njegove želje da se kontroliše.

vivitrolVivitrol je injekcija tečnog naltrexona, koja je dugotrajnija od tableta, i primjenjuje se jednom mjesečno. Ova injekcija održava mjesečnu koncentraciju naltrexona, koja štiti receptore od opijata.

 

blokatorBlokator (čip) je implantant naltrexona, koji se obično postavi u donji dio abdomena. On postepeno oslobađa supstancu, što osigurava blokadu opijatskih receptora, u periodu od nekoliko nedelja do nekoliko mjeseci. Niz kuglica ili tabletica, bež ili bijele boje, se hirurškim putem, pod lokalnom anestezijom unose u organizam. Implantati imaju prednost jer olakšavaju način primjene, a ovisnik je cijelo vrijeme svjestan da je zaštićen od droge. Jedan od nedostataka implantanata je taj što su relativno skupi.

Naltrexon se ponekad koristi za brzu detoksikaciju, kod ovisnosti o opijatima. Princip brze detoksikacije je da se izazove blokada opijatskih receptora dok je osoba pod anestezijom, tj. uspavana. Tako ovisnik prolazi najteži dio apstinencijske krize u toku sna. Nakon buđenja, nastavlja se primjena tog lijeka do 6 mjeseci. Ovakav način detoksikacije je deset puta skuplji od uobičajenih procedura detoksa.

Naltrexon blokira opoidne receptore, i djeluje kao zaštitna barijera. Često se dešava da ovisnik pokuša probiti ovu barijeru uzimajući veću količinu opijata, što može dovesti do smrtnog ishoda. Nakon što se naltrexon eliminira iz organizma, aktivira se prethodno uzeta opojna supstanca, pa dolazi do fatalnih ishoda.

Također, naltrexon smanjuje toleranciju na opijate pa u slučaju prekida uzimanja čak i mala količina heroina može dovesti do predoziranja.

Terapija naltrexonom se primjenjuje na manjoj populaciji ovisnika, obično kod onih sa čvrstom socijalnom situacijom i kod onih koji imaju jako veliku motivaciju. Sama terapija nije dovoljna da bi se osoba riješila ovisnosti. Potrebno je sprovesti niz psihoterapija, grupnih terapija, edukacija i sl., kako bi terapija bila uspješna u potpunosti.

Visoki troškovi terapije naltrexonom su jedan od razloga njene slabije upotrebe na našim prostorima. U Hrvatskoj i Sloveniji su registrovane tablete revia, a u Srbiji, u Beogradu, omogućeno je ugrađivanje implantanata.

LEVO ALFA ACETILMETADOL (LAAM)

LAAM je agonist i sintetički opijatski analgetik. Predstavlja derivat metadona koji ima dugodjelujući efekat. Eksperimentalno se koristi u terapiji supstitucije od 1970. godine, a FDA je odobrila ovu supstancu 1993. godine za korištenje u supstitucijskoj terapiji.

LAAM se uzima oralno i ima slično dejstvo kao i metadon. LAAM blokira efekte heroina na 72 sata, pa ga je dovoljno uzimati 3 puta sedmično, što isključuje potrebu za dnevnim dolaskom u ambulantu. Primjena ovog lijeka nije u širokoj upotrebi i koristi se samo u nekim klinikama.

Najčešće se koristi kod osoba koje ne reaguju dobro na metadon ili buprenorfin.

LAAM izaziva toleranciju i ovisnost, a ako se miješa sa raznim lijekovima, opijatima ili alkoholom, ima štetne posljedice, (jaki bolovi, nesanica, osip, znojenje, depsresija i anksioznost) koje nekad mogu biti i fatalne.

HEROIN ILI DIACETILMORFIN

Heroin ili diacetilmorfin je opojni anelgetik, koji se u nekim zemljama koristi u terapiji održavanja. Određene doze daju se intravenskim ovisnicima pod strogim liječničkim nadzorom.

Heroin se u terapijske svrhe koristi u Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Holandiji i Njemačkoj.


TERAPIJA OPIJATSKIM ANTAGONISTIMA

Ovisnost o opijatima se može tretirati opijatskim antagonistima, tj. blokatorima opijatskih receptora.

Blokadom opijatskih receptora onemogućava se djelovanje heroina ili drugih opijata.

Opijatski antagonisti mogu biti kratkog djelovanja (Naloxon) i dugog djelovanja (Naltrexon).

NALOXONNaloxon je opijatski antagonist kratkog djelovanja (do 45 minuta). Najviše se koristi u slučaju opijatskog overdosa (predoziranja), tako što blokira efekte heroina ili morfina u mozgu. Najčešće se unosi intravenozno, i na taj način djeluje u roku od jednog minuta.

U nekim zemljama naloxon se distribuira direktno ovisnicima, njihovim prijateljima ili porodicama, uz prethodnu obuku za njegovu upotrebu. Ovakvi programi prevencije predoziranja se koriste u više od 15 zemalja, i dosad su mnogo smanjili broj slučajeva predoziranja.

Naloxon se može koristiti i u svrhu dijagnosticiranja ovisnosti. Radi se „naloxonska proba“ koja predstavlja test izazivanja apstinencijalne krize.

Naltrexon je opijatski antagonist dugog djelovanja i njegovom primjenom se održava apstinencija. Njegova upotreba i djelovanje je opisano u tekstu o supstiticijskim terapijama.


GRUPE ZA SAMOPOMOĆ

Značaj grupa za samopomoć u tretmanu ovisnosti je veliki. Ove grupe dopunjavaju profesionalne tretmane i velika su podrška svojim članovima. Ljudi sa sličnim problemima se udružuju anonimno, na dobrovoljnoj osnovi, u grupe za samopomoć gdje pružaju pomoć jedni drugima. Obično se održavaju sastanci na kojima članovi razmjenjuju svoja iskustva i ohrabruju jedni druge u procesu oporavka.

Programi su obično bazirani na principu 12 koraka, koji promoviraju određene duhovne i socijalne vrijednosti u skladu sa interesom svakog pojedinca. Grupe su besplatne i nema listi čekanja.

Grupa sama određuje svoja pravila i aktivnosti, i garantuje sigurnost svojih članova. U grupama za samopomoć profesionalci nemaju bitnu ulogu. Oni mogu upućivati osobe u već postojeću grupu ili podsticati kreiranje određene grupe.

Od 2008. godine, u Sarajevu je počela sa radom grupa Anonimni narkomani. Ova grupa je otvorena za sve ovisnike o drogama. Sami se finansiraju i nisu povezani ni sa jednom političkom, vjerskom ili zakonskom organizacijom. Cilj im je ostvarivanje okruženja u kojem ovisnici mogu jedni drugima pomoći na www.nasarajevo.webs.com.


TERAPIJSKE ZAJEDNICE

Terapijske zajednice ili komune djeluju na principu stručnog terapijskog rada s ovisnicima kroz programe odvikavanja, savjetovanja, psiho-socijalne rehabilitacije i resocijalizacije. Stručni timovi se obično sastoje od  psihologa, socijalnih radnika, doktora, socijalnih pedagoga, sociologa i uspješno rehabilitiranih i resocijaliziranih bivših ovisnika.

Rad, red, odgovornost i pravila su suština rada ovakvih zajednica. Boravak je dugotrajan, do dvije godine, i omogućava ovisniku promjenu načina ponašanja.

Terapijska zajednica podrazumjeva osoban pristup ovisniku, a usmjerena je na promjenu ponašanja i podizanja svijesti kod ovisnika. Najčešće se koriste radno-okupaciona terapija i psiho-socijalna terapija.

Pristupanje u terapijske zajednice je različito. Većina zajednica ima pripreme i provjere koje traju do 2 mjeseca. Neke zajednice imaju svoje kuće za fizičko odvikavanje, pa nije potrebna nikakva priprema pred ulazak.

Asocijacija Margina sarađuje sa svim terapijskim zajednicama u Bosni i Hercegovini, ali i u regionu. Ukoliko želite da se informišete o nekoj terapijskoj zajednici ili o pristupanju nekoj od njih, možete nas kontaktirati na broj 035 255 065 ili na e-mail info@margina.ba.

https://www.margina.ba/o-nama/misija-i-vizija

Share This: